Posjetili smo obitelj Volarić

Prošli vikend posjetili smo obitelj Volarić u Donjem Desincu kraj Jastrebarskog. Vidjeli smo kako se med proizvodi u ekološkoj proizvodnji, čuli svu muku i veselje ovog posla, probali med od divlje trešnje. Pročitajte naše dojmove i upoznajte ove drage ljude koji nas opskrbljuju slatkišima i paze da se ne razbolimo zimi, a proizvode naručite preko aplikacije.

 

Dragutin Volarić rođen je u obitelji pčelara. Pčelama se bavio otac pa i djed. No u mladosti  nije baš bio zainteresiran za pčele i proveo je cijeli radni vijek kao majstor, elektičar popravljajući razne strojeve. Kad je tvrtka u kojoj je radio otišla u stečaj posvetio se više gospodarstvu pa tako i pčelama. Uz potporu Zagrebačke županije organiziran je tečaj za ekološke proizvođače gdje je naučio osnove ekološke proizvodnje i brzo zavolio ovaj posao. Trenutno ima nekoliko prikolica koje seli po okolnom kraju ovisno o tome što gdje cvate. Uz pčele je svaki dan, posla uvijek ima ali sretan je dok može raditi i veseli se svakom novom cvijeću.

Ono što pčele najviše mori su ljudi koji tretiraju polja pesticidima i varoa. Suzbiti čovjeka trenutno je praktično nemoguće (osim da potičemo ekološku proizvodnju kako mi to radimo) pa je samo bitno naći dobru lokaciju, daleko od konvencionalnih oranica gdje će pčele biti sigurne. Zato ove pčele obilaze parkove prirode poput obronaka Samoborskog gorja i Žumberka, rezervata Crna Mlaka i dr. Varoa je grinja koja napada pčelinje zajednice i može ih potpuno uništiti. Možemo ju zamisliti kao neke pčelinje krpelje koji se hvataju za pčelu, sišu je na kraju ubiju. U konvencionalnom pčelarstvu muke nisu puno manje iako se koriste kemijski preparati no oni su (poput toksičnog amitraza) često štetni, rezidue ostaju u vosku i medu. Kod Volarića i drugih ekoloških pčelara toga nema. Jedina djelotvorna metoda je redovito praćenje i izrezivanje trutovskog legla koje treba redovito provoditi te korištenje nekih dozvoljenih preparata na prirodnoj osnivi. Isto tako pčele stalno treba imati na oku i dati im dosta posla jer čim imaju viška vremena (kao buntovni tineđeri) odmah stvore nered i počinje rojenje. To znaći da se zajednica dijeli i dio pčela odlazi tražiti novi dom pa skidate rojeve s okolnog dveća. Pčelinje zajednice inaće su vrlo zanimljive, vrlo sofisticirano organizirane i imaju svoj red i dinamiku. Ponekad pitome poput pravih, vrijednih domaćih životinja, a ponekad ih uhvati žuta minuta i... U svakom slučaju nije ih teško zavoljeti i mogli bi puno naučiti od njih.

Trenutno na OPG Volarić traje paša bagrema. Ova je godina bila posebno loša za bagrem kao i za orahe, lozu i drugo bilje koje je cvalo taman u vrijeme velikog mraza koji je u jednoj noći na pojedinim lokacijama uništio sve. Uz pomoć dobrog susjeda gospodin Volarić pronašao je lokaciju gdje je bagrem ostao nedirnut i bogato cvate. Noću dok su spavale prikačio je prikolice na traktor i smjestio ih pod mirisna stabla. Najveći tik u pčelarstvu je naći dobre lokacije pa je isto tako u rano proljeće dobio od prijatelja dozvolu da ih smjesti u njegovoj šumi gdje ima dosta divlje trešnje, a od njih prave možda najbolji med. Nakon bagrema slijedi paša na kestenu, a onda na livadu. Bjelogorični medljikovac posebno je zanimljiv jer se ne dobiva od peluda nego medne rose na šumskom drveću.

Držite fige da potraje sunčano vrijeme dok bagrem cvate i imat ćemo puno pravog ekološkog bagremovog meda. Uživajte u slikama...