DOBRA EKONOMIJA U DOBRIM PRIČAMA: Socijalna zadruga Relax

Kako je započela priča sa Relaxom i što vas je potaknulo na to? Relax je organiziran kao socijalna zadruga, zašto ste se odlučili za takav model radne organizacije?

 

Zadruga Relax proizašla je iz projekta udruge Europski centar za edukaciju slijepih (ECES) koji je početkom nultih godina organizirao edukacije za slijepe osobe između kojih je bilo moguće educirati se za zanimanje masera. Nakon edukacije i specijalizacije u Kini korisnici projekta počeli su raditi u masažnom salonu u Masarykovoj. Nažalost, djelatnici udruge ECES počeli su eksploatirati korisnike projekta te su slijepi i slabovidni maseri doslovno radili besplatno jer im je servirana priča kako svojim radom trebaju otplatiti troškove edukacije i specijalizacije. Naravno, valja spomenuti da je edukacija i specijalizacija bila financirana preko projekata te su se korisnici, nakon konzultacija s pravnicima povukli iz ECES-a i osnovali zadrugu. Htjeli smo izbjeći još jednu udrugu, a nismo htjeli biti ni klasična profitna tvrtka i zato smo se odlučili na zadrugarstvo, samozapošljavanje i sasvim drugačiji princip vlasničko-zaposleničkih odnosa gdje ipak radimo za profit, ali gdje smo svi jednaki u pravima odlučivanja i svega ostalog vezano za posao. 

 

Koliko ljudi je zaposleno u Relaxu i kako opstajete na tržištu?

 

U ovom trenutku imamo trinaest zaposlenih od čega osam osoba s invaliditetom. Do listopada ove godine planiramo zapošljavanje još najmanje tri osobe. Na tržištu opstajemo zahvaljujući kvaliteti našeg rada. Kao zadruga Relax djelujemo već gotovo deset godina, 22. listopada bila je okrugla obljetnica i kroz cjelokupno razdoblje imamo solidan promet, broj klijenata i posjećenost. Nikad se nismo agresivno reklamirali i sve što smo postigli, postigli smo kvalitetom koju su klijenti prepoznali i širili dalje priču usmenom predajom i preporukama. Možemo se pohvaliti da imamo stalne klijente koji su još dolazili u ECES-ov prostor u Masarykovoj i najkraće rečeno, uspijevamo opstati i nastavljamo dalje. Naravno, ima uspona i padova, nije svaki mjesec isti, mijenjaju se i maseri i klijenti, ali u generalnom prosjeku sasvim dobro funkcioniramo. 

 

Ideja socijalne zadruge kakvu ima Relax inovativan je model u Hrvatskoj? Da li surađujete s nekim organizacijama u području društvene ekonomije i tko su Vam partneri?

 

Povezani smo s većim brojem organizacija za osobe s invaliditetom (Hrvatski savez slijepih, Udruga slijepih zagrebačke županije, URIHO) te s drugim socijalnim poduzetnicima (Martinov plašt). 

 

Na koji način Relax daje odgovor na potrebu jačanja socijalne kohezije u društvu i boljeg odnosa prema marginaliziranim osobama?

 

Samim svojim primjerom. Osobe s invaliditetom jesu marginalizirana skupina, također pripadaju u skupinu teško zapošljivih osoba i stvaranjem platforme u kojoj se osobe s invaliditetom mogu educirati te se čak i zaposliti u našoj zadruzi sasvim je relevantan primjer. Osoba s invaliditetom kod nas ostvaruje svoje pravo na rad čime se automatski bolje osjeća, nema psihološki pritisak spoznaje da je beskorisna u društvu, za svoj rad je više nego pristojno nancijski pokrivena i može se posvetiti drugim životnim prioritetima (stambeno zbrinjavanje, stvaranje obitelji).

 

Misija/Ciljevi

Podizanje razine kvalitete života osoba s invaliditetom na način da im se omogući pravo na rad. 

 

Kako vidite ulogu Relaxa u lokalnoj zajednici?

 

Zadruga osim primarne djelatnosti ima mali projektni tim koji stvara različite inicijative i projekte za dobrobit šire zajednice. Primjerice, aplicirali smo

na DM-ov natječaj inicijativu kroz koju bismo kroz godinu dana pružali besplatne usluge masaže osobama starijim od 65 godina.

 

Je li u radu Relaxa uključena ekološka održivost?

 

S obzirom da se ne bavimo proizvodnjom već uslužnim djelatnostima to nam je manje u fokusu u svakodnevnom radu.